„Žuta kornjača“
objavila je i svoje drugo izdanje, zbirku kratkih priča „Oni to tako divno rade
u velikim ljubavnim romanima“ pisca Ilije Đurovića. Nakon nekoliko godina
objavljivanja u časopisima, Đurovićeve priče spremne su za susret u knjizi. Na
sto dvadeset stranica „Oni to tako divno rade u velikim ljubavnim romanima“
donosi osamnaest kratkih priča. O samoubicama, o psima, o mačkama, o Herbertu
von Karajanu, o alkoholičarima, o daktilografkinjama koje uzbuđuje dobra
književnost... Baš onakva književnost kakva je dva puta za manje od sedam dana
provirila ispod oklopa „Žute kornjače“.
Ničeg neobičnog nije bilo u tom kratkom pasusu, ni po čemu drugačijem od hiljada drugih koje je prekucala. Uspijeva da prekucava priče, a da istovremeno razmišlja o različitim stvarima: o ručku koji će da spremi kad stigne kući ili o previsokim cijenama na pijaci. I sve bi bilo u redu, ovaj petak bio bi samo još jedan u nizu nakon kojeg će da dođe kući, i sjutra dok bude čitala novine da osjeti neobičan ponos, čudan osjećaj u stomaku i grudima; da je taj tekst koji ljudi čitaju subotom ujutru dok doručkuju, piju kafu ili se spremaju za subotnji posao, da je taj blagotvorni tekst stigao do njihovih ruku zahvaljujući njoj. Sve bi bilo u redu, sve je bilo u redu dok nije stigla do rečenice koja je ukočila hitre prste. Loše si se tucao, a? Odmakla je ruke od tastature. Loše si se tucao, a?, treperila je uspravna crta iza upitnika. Osvrnula se oko sebe. U prostoriji nije bilo nikog da primijeti njenu zbunjenost. Dohvatila je knjigu sa stola i još jednom pročitala tekst. Nije pogriješila. To nije izašlo iz njene glave. Neko je to napisao. U knjizi.
Čitala je iznova, a
riječi na koje nije bila naviknuta izgledale su kao istaknute jačim mastilom. Ili jedno pušenje na brzaka…koliko si ljudi
uspio da potucaš…Nisam, u stvari, nikoga tucao...Tucao sam ranije… Tucanje na
orgiji je nešto sasvim drugo…jesi li ti koga potucala…pa to je bila orgija… ja
se ne jebem okolo samo zato…ili bih ti odgrizla muda…Ali, ipak si se poševila s
nekim…zato što pica počne da te boli…mislio sam zašto si se ševila sa četvoro
ili petoro ljudi…rekla sam ti, počne da te boli…piše o ‘vijetnamskoj ruži’ i
pokušao je da potuca što više…o, neki jebači…Sve u svemu, dobra orgija, rekla
je ona…
Nekoliko puta prestajala je sa
kucanjem i čitala pasuse, svaki put iznova zbunjena. Nije vjerovala da njeni
prsti kucaju takve stvari. Ona se, naravno, ne razumije. Njena lektira nije
otišla dalje od ljubavnih romana u kojima postoje scene pravih zagrljaja. Tamo
sve odzvanja od tih velikih, nježnih riječi. Dodir, bol, ljubav, bedra. Jasno
je o čemu se u tim scenama radi, ali riječi, riječi su te koje im daju neku
vrstu… Oni to tako divno rade u velikim ljubavnim romanima, pomislila je.
(Fragment iz priče „Oni to tako divno rade u velikim ljubavnim romanima“)
