Ljubomir
Đurković je rođen na Cetinju. Diplomirao je na Univerzitetu u Sarajevu, oblast
komparativna književnost i teatrologija. Radio je kao dramaturg u Crnogorskom
narodnom pozorištu i kao direktor Kraljevskog pozorišta Zetski dom na Cetinju.
Devedesetih godina, tokom ratova na području bivše Jugoslavije, živio je u
Holandiji. Objavio je knjige pjesama Polifemov plač (1982), Poslovi i dani
(1988), Ipak, nešto se pomjera (2008). Napisao je dramske tekstove Peti čin,
Pisac porodične istorije, Petronije ili Metuzalemi uživaju vječito proljeće,
Tobelija, Otpad, Presvlačenje, Kasandra. Klišeji, Tiresijina laž i Medeja, koji
su objavljeni i izvođeni u pozorištima, na televiziji i radiju. Njegove drame
izvedene su u pozorištima u Engleskoj, Francuskoj, Makedoniji, Bugarskoj,
Sloveniji, Turskoj. Knjige drama Ljubomira Đurkovića štampane su kao posebna izdanja
u Turskoj i Makedoniji. Knjiga poezije "Vseeno, nekaj se spreminja"
objavljena je u Sloveniji u prijevodu Jurija Hudolina. Dramska trilogija
"Grci" koju čine do sad neobjavljena drama "Medeja", kao i
već igrane drame "Tiresijina laž" i "Kasandra. Klišeji",
objavljena je 2015. godine u izdavačkoj kući "Žuta kornjača".
